Pojavom Interneta i njegovim ulaskom u danas već skoro sve aspekte ljudskog života pojavila se i potreba za određenim pravilima i normama ponašanja kojih se potrebno pridržavati kako bi svi korisnici mogli nesmetano koristiti sve dostupne im resurse. Opće prihvaćena pravila i norme ponašanja koja vrijede na Internetu u manjoj su ili većoj mjeri jednaka su ponašanju pojedinaca u socijalnim kontaktima u stvarnom životu. Drugim riječima, onako kako bi se trebali ponašati u društvu, trebali bi se ponašati i na Internetu.

Internet je u svome razvoju prerastao onaj osnovni okvir razmjene informacija i postao jedno od osnovnih sredstava modernog i poslovnog života. Poslovanje današnjih tvrtki bez elektroničke pošte nezamislivo je. Nakon komercijalizacije Interneta, tj. pojave i mogućnosti obrtaja novaca putem "on-line" kupovine i Internet bankarstva pojavila se veća potreba za sigurnim načinima komunikacije.

Kako i kod svake tehnologije pa i kod Interneta pojavio se problem niza društveno neprihvatljivog i potencijalno opasnog ponašanja u vidu

• povrede privatnosti,
• neželjene elektroničke pošte,
• lančanih pisama,
• malicioznih programa prilagođenih za krađu korisničkih osobnih podataka,
• iznajmljivanje mreža zaraženih računala,
• distribucije sadržaja zaštićenih autorskim pravom
• pa i širenja dječje pornografije, industrijske i druge špijunaže.

Pravni sustav Republike Hrvatske

Uvidjevši važnost nove infrastrukture te opasnosti od zloupotrebe Interneta Vijeće Europe je izdalo skup smjernica nazvanog Konvencija o kibernetičkom kriminalu (eng. Convention on cybercrime) koje je za cilj imao izjednačavanje kaznenih zakonodavstava zemalja potpisnica. Hrvatski Sabor ratificirao je konvenciju 2002. godine, te ugradilo odredbe u kazneno pravni sustav Republike Hrvatske. Izmjenom Kaznenog zakona Republike Hrvatske 2004. godine u hrvatski pravni sustav implementirane su odredbe Konvencije o kibernetičkom kriminalu i Dodatnog protokola Konvencije.

Tako su, između ostaloga, prema Kaznenom zakonu kaznena djela:

• poticanje rasne i druge diskriminacija putem računala
• posjedovanje i distribucija dječje pornografije pomoću računalnog sustavu
• povreda tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka, programa ili sustava (u što spada neovlašteno pristupanje računalnom sustavu, onemogućavanje računalnih sustava, kompromitacija računalnih podataka, presretanje tuđih računalnih podataka)
• krivotvorenje računalnih podataka i izrada programa za krivotvorenje računalnih podataka
• računalna prijevara i izrada prilagođenih programa za računalne prijevare

Neželjena elektronička pošta regulirana je Zakonom o elektroničkim komunikacijama. Tako je uporaba bilo kojih pozivnih sustava, uključujući telefaks, elektroničku poštu, SMS i MMS, u svrhu izravne promidžbe i prodaje dopuštena samo uz prethodno pribavljenu privolu korisnika usluga. Operatora se obavezuje na poduzimanje odgovarajućih mjera radi sprječavanja zlouporaba pretplatnikova korisničkog računa, a daje mu se za pravo privremeno ili trajno iskapčanje korisnika.

Jedan od zakona koji uvelike utječe i na korisnike Interneta je Zakon o povredi autorskog prava i srodnih prava. Zabranjena je bilo kakva distribucija i preinaka autorskoga djela bez dozvole autora. Kako to vrijedi za stvaran svijet tako vrijedi i za Internet. Činjenica da je Internet uvelike olakšao kršenje autorskih prava ne znači da se ista i smiju kršiti. Jedan "klik" se možda ne čini kao velika stvar, ali za sobom povlači određene posljedice!