preskoči na sadržaj
.
Prenosimo s portala za škole
Preuzmi RSS
| Objavljeno 3. 5. 2016. 12:09 | RSS

Strategije za uspostavljanje odnosa s različitim tipovima učenika

Pisali smo o odnosu između nastavnika i različitih tipova učenika, koliko je bitno za nastavnike zadržati pozitivan pristup, smirenost ali i kako pravodobno reagirati u određenim situacijama. U nastavku osvrćemo se na činjenicu kako netipični učenici mogu djelovati kao preveliki izazov, ali upravo iz odnosa između takvih učenika i nastavnika protječe obostrano profesionalno, osobno i nadasve životno svakodnevno iskustvo i znanje. Umijeće je predavati i podučavati, ali tajna je vještina biti dobar nastavnik učenicima za koje se općenito smatra kako ne zaslužuju uvijek drugu priliku.

Svaki učenik ima pravo biti prihvaćen takvim kakvim jest, a nastavnikov je zadatak izvući najbolje iz svih svojih učenika. Prepoznati njihove slabosti i pretvoriti ih u prednosti. Upravo je to jedan od najtežih zadataka svih nastavnika koji su podučavanje odabrali za svoj životni poziv. Svaki je nastavnik tokom svoje karijere imao priliku surađivati i raditi s introvertiranim i nezainteresiranim učenicima, učenicima koji vode borbu s gradivom i učenjem i učenicima koji su skloni neprimjerenom ponašanju za vrijeme nastave ali i izvan nje.

Introvertirani i tihi učenici

Duboko je usađeno mišljenje kako su introvertirani i tihi učenici zapravo nezainteresirani ili svojom mirnoćom prikrivaju neznanje. Činjenica je kako tihi učenici teško dolaze do izražaja ne zato jer nisu naučili gradivo nego jer nemaju prirodnu potrebu za pažnjom, isticanjem svog znanja i izražavanju svojeg mišljenja u diskusijama. Jer, oni imaju i znanje i mišljenje i sposobnosti. Iz nastavničkog je stajališta gotovo pogrešno „tjerati“ introvertirane učenike na aktivnosti u kojima bi učenici „morali“ izraziti svoje mišljenje, a da sami ne osjećaju potrebu za istim. Za te iste učenike ocjenjivanje aktivnosti na satu postaje vrlo stresna situacija. Pristup introvertiranim učenicima trebao bi biti neagresivan, pažljivo promišljen i oblikovan. Tihoj je djeci potrebno dati do znanja kako je sasvim normalno imati introvertiranu osobnost. Poštujući tu činjenicu, nastavnik zapravo otvara vrata suradnji između učenika, nastavnika i aktivnosti u razredu. Djeca će se na taj način osjećati sigurnijima i stvorit će vlastitu i prirodnu potrebu sudjelovati u različitim aktivnostima, diskusijama i grupnim radovima s drugim učenicima. Agresivan pristup prema introvertiranim učenicima, nagovaranje i inzistiranje na većoj uključenosti neće dati željene rezultate. S takvim pristupom uvijek postoji mogućnost razvijanja anksioznosti, straha i nesigurnosti koje sigurno neće pomoći učeniku da se izrazi na način koji pristaje njegovom karakteru, a upravo je to što bi svaki nastavnik trebao izbjeći u odnosu s takvim učenicima.

Nezainteresirani učenici

Za razliku od introvertiranih učenika koji su zainteresirani za gradivo i nastavu, ali rijetko imaju potrebu dijeliti svoje misli, ideje, zapažanja u diskusijama i ostalim aktivnostima u razredu, nezainteresirani učenici uopće ne vide interes ili važnost onoga što ih se pokušava naučiti. Učenici nezainteresirani za nastavu i učenje, skloni su osloniti se na nastavnika i često tražiti pomoć i smjernice u rješavanju zadataka. Cilj je nastavnika potaknuti ih na samostalno istraživanje, pronaći način kako ih zainteresirati za gradivo, npr. u predavanje uključiti zanimljivu priču ili anegdotu uz pomoć koje će povezati gradivo ali i potaknuti radoznalost i pozornost. Upravo u ovom segmentu do izražaja dolazi individualizirani pristup prema učeniku.

Učenici koji vode borbu s učenjem i gradivom

Neuspjeh za neuspjehom. Gubitak samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti i mogućnosti učenja, usvajanja i realiziranja gradiva vodi učenike koji vode borbu s učenjem u vrlo teška emotivna i malodušna stanja. Učenici u takvim situacijama mogu stvoriti izrazito negativno razmišljanje o sebi. Od toga kako nisu dovoljno pametni, kako nikada neće ostvariti uspjeh poput drugih učenika koji imaju pozitivne rezultate i ocjene sve do sumnji u vlastite sposobnosti koje ih približavaju mogućnosti da u potpunosti odustanu. Ne postoje nesposobni i nedovoljno pametni učenici. Postoje učenici koji posjeduju različite sposobnosti, talente i mogućnosti u pojedinačnim predmetima. Ovi učenici možda neće imati npr. odličnu ocjenu iz matematike ali će svakako cijeniti i biti sretni sa svakim svojim pomakom koji ostvaruju. Nastavnik ovdje igra ključnu ulogu. Strpljenje, razumijevanje, dodatna pomoć, individualizirani pristup i vrijeme najbitniji su čimbenici u razvijanju strategija za uspostavljanje odnosa i rezultata s učenicima koji vode borbu s gradivom i učenjem. Bitnije je da učenik savlada gradivo prema svojim mogućnostima nego vrijeme kada će to učiniti. Nastavnikovo poticanje, ohrabrivanje i razumijevanje pružit će učeniku prijeko potrebnu podršku i volju u savladavanju gradiva i nastave.

Učenici koji vole nevolju i nevolja voli njih

Duhovit je podnaslov za ove učenike potreban zbog stigmatizacije koji im je dodijelila obitelj, društvo i u nekim slučajevima obrazovni sustav. Inače ih se naziva „problematičnim učenicima“ i iz tog konteksta djeluje kao da za njih ne postoji pozitivna budućnost i uspjeh. Ovi učenici trebali bi se sagledati iz drugačijeg kuta i prvenstveno shvatiti i pronaći uzrok neprikladnog ponašanja. Ponašanje koje rezultira izazivanjem nevolja, ometanjem nastave, zadirkivanjem učenika ali i nastavnika, možda u svojoj suštini sadrži puno ozbiljniju pozadinu. Uzroci ovakvog ponašanja mogu dolaziti iz obiteljskog i privatnog okruženja iz kojeg dijete dolazi. Jednako tako uzrok može biti i u različitim poremećajima u ponašanju poput hiperaktivnosti, disleksije, autizma itd. U svakom slučaju, prijetnje i kazne neće biti od nikakve pomoći osim što će dodatno pogoršavati situaciju. Ukoliko je uzrok ponašanja medicinske naravi, svakako treba zatražiti stručnu pomoć koja će nastavnika uputiti i naučiti ako pravovaljano raditi s učenicima koji imaju posebne potrebe. Sve je ove učenike, bez obzira na okolnosti zbog kojih je njihovo ponašanje neprimjereno potrebno naučiti razlikovati kada njihovo ponašanje odlazi u krajnjost koja je neprihvatljiva za druge i samu učionicu. Najčešće najmanje prihvaćeni i shvaćeni, ovi učenici  posjeduju iznimne sposobnosti i talente. Često puta nastavnici smatraju kako zbog svojeg ponašanja ovi učenici ne zaslužuju priliku, a upravo je prilika ono što trebaju i u krajnjem slučaju, priželjkuju.

 

Izvor

http://www.edutopia.org/blog/reaching-quiet-disengaged-struggling-troublemaking-students-david-cutler

 

Autor: Dora Jelakovic


 
preskoči na navigaciju