preskoči na sadržaj
.
Prenosimo s portala za škole
Preuzmi RSS
| Objavljeno 21. 9. 2016. 12:44 | RSS

Izjave koje bi nastavnici trebali izbjegavati u učionici

Nastavnici s višegodišnjim iskustvom u obrazovanju i odgoju učenika, zasigurno se nerado prisjećaju određenih trenutaka u karijeri kada njihove izjave pred učenicima nisu bile primjerene. Uvijek postoje dani kada nastavnici niti učenici nisu raspoloženi, ništa ne ide prema planu i rasporedu, a ponašanje se nalazi izvan uobičajenih normi i pravila. U takvim trenucima nastavnik može izgubiti kontrolu i poslužiti se izjavama koje će kasnije požaliti i koje na kraju mogu donijeti dugoročne posljedice.

Nevezano jeste li nastavnik na početku karijere ili je iza vas dugogodišnji rad s djecom, pročitajte koje izjave biste trebali izbjegavati kako bi vaš odnos s učenicima bio kvalitetniji, bolji i otvoreniji.

"Razočarali ste me."

Razočaranje je jedan od najutjecajnijih osjećaja ne samo kod djece, već i kod odraslih. Svatko od nas ovu izjavu prima osobno i poražavajuće, a pogotovo učenici na koje može djelovati poprilično demotivirajuće. Iako nastavnici ovu izjavu smatraju prikladnom kako bi se unijela dramatičnost u određenu situaciju koja nije prošla onako kako se zamišljala ili kako bi se promijenio tok neprikladnog ponašanja i motiviralo razred na promjene, u većini slučajeva to neće biti krajnji ishod. Osjećaj kako smo nekoga razočarali, pogotovo nastavnike ili roditelje kod učenika izaziva strah od ponovnog neuspjeha i loše djeluje na njihovu podsvijest. Predlažemo alternativnu rečenicu: „Postoji li bolja odluka koju biste sljedeći put mogli upotrijebiti kako bi se izbjegla situacija koja se danas dogodila?“.

"Tvoj brat ili sestra bili su uspješniji u ovom predmetu nego ti."

Ponekim se nastavnicima dogodila situacija kada su predavali braći i sestrama ali u različitim generacijama. Jednako se tako dogodilo kako su stariji brat ili sestra doista bili uspješniji i bolji u određenom predmetu, nego što su mlađa braća kojoj se predaje u ovom trenutku. Jedno je sigurno: djeca ne vole kada ih se uspoređuje ne samo s braćom i sestrama, već i s njihovim vršnjacima i razrednim kolegama. Uspoređivanje dovodi do negativnih posljedica jer svako je dijete individualno za sebe i cijeni kada ga se prihvaća kao takvog. Cijene razumijevanje od strane nastavnika i pomoć kako unaprijediti svoje uspjehe i rezultate. Možda dijete nikada neće biti jednako uspješno kao stariji brat ili sestra, ali ta ga činjenica ne smije definirati i obilježavati. Ako nastavnik uspoređuje pojedinog učenika s drugima doći će do negativnih ishoda u kojem će se dijete osjećati omalovažavano, nedovoljno sposobno i vrijedno i izgubit će motivaciju za učenjem. Uz sve posljedice koje mogu proizaći iz ovakvih i sličnih izjava, učenik može razviti negativne osjećaje prema braći i samom nastavniku.

"Jedino ponašanje koje mi se trenutačno sviđa je Markovo."

Vrlo česta izjava kako bi se ostatak razreda pridobio na jednako ponašanje. Ova je izjava uspješna ali s negativnim posljedicama jer postoji mogućnost kako će učenici stvoriti negativan stav prema učeniku koji slijedi pravila bez obzira što taj učenik postupa na pravilan način i onako kako se očekuje od svih ostalih. Učenici će zamjerati jedni drugima i nikada se ne smije zaboraviti kako su dječji osjećaji vrlo intenzivni i osjetljivi. U dotičnom trenutku učenici mogu zamjeriti i nastavniku jer u njihovim očima „dobar“ učenik postaje nastavnikov „miljenik“. Predlažemo direktan pristup i da svoje upute ili kritiku uputite čitavom razredu kada primijetite kako učenici ne slijede pravila ponašanja koja ste odredili.

"Čitav će razred biti kažnjen ako krivac ne preuzme odgovornost"

Kolektivna krivnja i prebacivanje odgovornosti na čitav razred zbog pogreške pojedinca nije prikladna metoda odgoja. Kod učenika ponajprije izaziva osjećaj straha. Učenike je potrebno učiti i poticati koliko je važno biti iskren i preuzeti odgovornost za svoje postupke. Ukoliko nastavnik odluči kolektivno kazniti cijeli razred zbog krivnje pojedinca, kod mnogih će prouzročiti osjećaj bespomoćnosti, a ponajviše nepravde.

"Nemam sada vremena."

Ako vam se učenik obrati i ako u tom trenutku uistinu nemate vremena, dogovorite se s učenikom za vrijeme kada ćete mu se moći posvetiti. Kada vas učenik treba izvan vremena nastave, nastojte ne odbijati njegovu molbu. Uzrok doista može biti banalan, ali isto tako može biti ozbiljan. Nemojte smetnuti s uma kako se učenici ponekada obraćaju za pomoć i savjet svojim nastavnicima u koje imaju povjerenje i koji im pružaju osjećaj sigurnosti i razumijevanja.

Nadamo se kako su vam savjeti pomogli i kako ćete nastojati na drugačiji način postizati otvoren i iskren odnos sa svojim učenicima. Ne zaboravite koliko i kako možete utjecati na pravilan razvoj i odgoj učenika u vašim klupama, a nekima ste od njih stvaran uzor u životu u školi, ali i izvan nje.

Autor: Dora Jelaković


 
preskoči na navigaciju