preskoči na sadržaj
.
Terminologija
Preuzmi RSS
| Objavljeno 15. 1. 2010. 09:55 | RSS

Pojmovnik stručnih termina

Pojmovnik stručnih termina

Kako bismo korisnicima naših usluga pojasnili stručne termine s kojima se često susreću, u CARNetovom newsletteru pokrenuli smo novu rubriku pod nazivom Terminologija. Za početak vam predstavljamo objašnjenje nekoliko stručnih pojmova vezanih uz računalnu mrežu, komunikacijski protokol, ISO/OSI referentni model te TCP/IP arhitekturu.

Računalna mreža

Računalna mreža je skupina dva ili više međusobno povezanih računala koji dijele zajedničke resurse (podatke, sklopovlje, programe,...). Termin "Računalna mreža" u širem smislu podrazumijeva i ostale uređaje kao što su prospojnik (engl. switch) ili usmjernik (engl. router). Ti uređaji služe da bi povezali korisnike iste mreže (npr. lokalna računalna mreža fakulteta) ili korisnike različitih mreža (npr. mreže dvaju fakulteta ili mrežu CARNeta i nekog drugog pružatelja usluga).

Uređaji u mreži komuniciraju koristeći komunikacijske protokole o čemu će biti riječi u narednim tekstovima. Osnovna svrha računalnih mreža je pružanje usluga korisnicima, bilo na njihovoj lokalnoj mreži ili internetu.

Komunikacijski protokol

Komunikacijski protokol je skup pravila za razmjenu informacija između dva uređaja na mreži. koji uključuje sintaksu informacije, semantiku informacije te pravila za razmjenu informacije.
Komunikacijski protokol možemo usporediti s komunikacijom dva sugovornika. Da bi uspješno razgovarali tj. razumjeli se moraju koristiti isti jezik. Jezik koji koriste se sastoji od znakova jezika (sintaksa jezika) i značenja tih znakova (semantika jezika). Također postoje pravila komunikacije tj. kada tko smije pričati i tko priča, a tko sluša (pravila za razmjenu informacije).

Slično je i u komunikaciji dva uređaja u računalnoj mreži, da bi mogli komunicirati moraju koristiti isti protokol ("pričati istim jezikom"). U računalnim mrežama je za uspješno korištenje usluga mreže najčešće potrebno koristiti više protokola koji rade "zajedno". Takav skup komunikacijskih protokola koji omogućavaju komunikaciju između dva uređaja mreže naziva se komunikacijska arhitektura.

ISO/OSI referentni model

Kod izgradnje računalnih mreža vrlo je važno postojanje standarda. Standard je dogovor o tome kako bi neka komponenta sustava trebala izgledati ili na koji način raditi. Standardi su važni zbog toga da bi mrežni uređaji različitih proizvođača mogli međusobno komunicirati. Nadalje, kompleksan sustav kao što je računalna mreža potrebno je podijeliti na manje cjeline da bi ga bilo lakše održavati i otklanjati eventualne probleme u radu.

Zbog svega spomenutog organizacija ISO (International Organization for Standardization) definirala je OSI (Open System Interconnection) referentni model koji se koristi u komunikacijskim mrežama.

Model služi kao pomoć u stvaranju konkretnog sustava, tj. opisuje komponente sustava i načela njihovog rada. Na osnovu modela gradimo nekakav konkretan sustav. (npr. na osnovu modela automobila se proizvede stvarni automobil).

Kada kažemo da je model "referentni" to znači da ostale konkretne sustave uspoređujemo i usklađujemo s njim.  OSI referentni model ima sedam razina. Razina (engl. layer) je skup sličnih logično povezanih funkcija koje obavljaju neki posao unutar računalne mreže. Razine su dizajnirane tako da promjene na jednoj razini ne zahtijevaju promjene na ostalim razinama. Razine ISO/OSI referentnog modela i njihove funkcije su:

  • Fizička razina (engl. physical layer) - definira električne, funkcionalne i mehaničke karakteristike kabela, konektora i signala kako bismo uređaj mogli priključiti na mrežu. Jedinice informacije koje se prenose na fizičkoj razini su bit i byte (Byte se još naziva i oktet) .
     
  • Razina podatkovne veze (engl. data-link layer) - osigurava pristup fizičkom mediju, s mogućnošću kontrole toka podataka u mreži i kontrole pogreški. Jedinica informacije na ovoj razini je okvir. Za adresiranje se koristi MAC adresa.
  • Mrežna razina (engl. network layer) - ostvaruje vezu između različitih mreža, pronalazeći najbolji put za isporuku podataka do odredišta. Jedinica informacije na ovoj razini je paket.
     
  • Prijenosna razina (engl. transport layer) - osigurava pouzdan prijenos od izvorišta do odredišta s mogućnošću kontrole toka i oporavka od pogreške.
     
  • Sjednička razina (engl. session layer) - osigurava komunikaciju između aplikacija.
     
  • Prezentacijska razina (engl. presentation layer) - prikazuje podatke korisniku na ispravan način, u ispravnom formatu (npr. JPEG slika, MP3 audio, zapis itd.)
     
  • Aplikacijska razina (engl. application layer) - pruža usluge korisniku, npr. HTTP, FTP, TELNET itd. (Svaka aplikacija koristi "svoj" protokol, npr. Firefox ili neki drugi web browser koriste HTTP protokol).

Konkretna arhitektura koja se većinom koristi u današnjim računalnim mrežama i na internetu je TCP/IP komunikacijska arhitektura.

TCP/IP arhitektura

Počeci TCP/IP arhitekture sežu u 1969. godinu kada je istraživački odjel Ministarstva obrane SAD (DARPA - Defense Advanced Research Projects Agency) pokrenuo projekt uspostave eksperimentalne mreže s prospajanjem paketa nazvane ARPANET.

Namjena te mreže bila je znanstvenicima koji su radili za ministarstvo obrane, omogućiti komunikaciju s kolegama u drugim američkim gradovima. Godine 1975. ARPANET je prestao biti eksperimentalna mreža. TCP/IP arhitektura usvojena je kao vojni standard 1983. Korištenje tog standarda bio je preduvjet za spajanje na ARPANET mrežu. ARPANET mreža je preteča današnjeg Interneta.

Internet je svjetski javno dostupan sustav međusobno povezanih računalnih mreža za prijenos podataka baziran na prospajanju paketa i standardiziranom Internet protokolu (IP). Sastavljen je od akademskih, državnih i komercijalnih mreža. Prenosi različite informacije i pruža različite usluge kao što su elektronička pošta (e-mail), pristup web stranicama i drugim dokumentima na World Wide Webu. Internet čini sveukupna svjetska mrežna infrastruktura koja se sastoji od mrežne opreme, programa i usluga koje se pružaju korisnicima.

TCP/IP arhitektura je najrašireniji standard na internetu zbog pogodnosti koje nudi, a neke od njih su:

  • Neovisnost o tipu sklopovlja i operacijskih sustava koje korisnici koriste, te o pojedinom proizvođaču
  • Neovisnost o tipu mrežne opreme, što omogućava integraciju različitih tipova mreža
  • Jedinstveni način adresiranja koji omogućava povezivanje i komunikaciju svih uređaja koji podržavaju TCP/IP (adresiranje ćemo detaljnije objasniti u nekom od narednih tekstova)
  • Standardizirani komunikacijski protokoli, što omogućuje široku primjenu mrežnih usluga.

Nazivi razina TCP/IP arhitekture i njihove funkcije su:

  • Razina pristupa mreži osigurava uređaju pristup zajedničkom mediju. Obuhvaća funkcije fizičke razine i razine podatkovne veze OSI referentnog modela
  • Internet razina obuhvaća funkcije mrežne razine OSI referentnog modela. Primarni protokol internet razine je IP protokol
  • Prijenosna razina je ekvivalentna prijenosnoj razini OSI referentnog modela. Važniji protokoli prijenosne razine su TCP (Transmission Control Protocol) i UDP (User Datagram Protocol)
  • Aplikacijska razina obuhvaća sjedničku, prezentacijsku i aplikacijsku razinu OSI referentnog modela. Aplikacija nudi različite usluge korisniku. Svaka aplikacija koristi određeni komunikacijski protokol. Primjeri aplikacijskih protokola su: HTTP, SMTP, FTP, DNS, DHCP itd.

 
preskoči na navigaciju