2009-02-05 00:00:00

Zvonimir Stanić dovodi Internet u škole

Ravnatelj CARNeta potpisao je ugovor s Tele2 kojim milijun korisnika dobiva mogućnost bežičnog pristupa Internetu po cijenama pristupačnijim od drugih.

Kada je prošlog tjedna Zvonimir Stanić, ravnatelj Hrvatske akademske i istraživačke mreže, poznatije kao CARNet, potpisao ugovor kojime omogućuje bežični pristup Internetu CARNetovim korisnicima, neupućenima je to moglo izgledati kao samo jedan u nizu ugovora između neke ustanove i telekoma. No, stvar je u tome da je potpisujući ugovor Stanić radio upravo ono što je sama srž njegovog posla.

Naime, kad smo od njega zatražili da u nekoliko riječi definira bit svojeg, ali i CARNetovog posla, ali tako da to bude razumljivo i najmlađem CARNetovom korisniku, a to je svaki prvašić u Hrvatskoj, on je cijelu iznimno kompleksnu zadaću institucije koju vodi opisao kao približavanje ICT-a znanstvenoj i akademskoj zajednici i uključivanje u taj svijet studenata i učenika, s time da je njegov, dakle ravnateljev zadatak da osmišljava kako će se to izvoditi.

No, upravo taj čovjek, osoba zadužena za informacijske i komunikacijske tehnologije u znanosti i školstvu, nije po zanimanju niti diplomirani inženjer informatike, niti elektrotehnike, nego - strojarstva. Dapače, on to nikada nije ni tajio, a kaže da mu je studij strojarskih konstrukcija na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje pomogao i ne samo u poslu.

- Studij na FSB-u je pridonio mom razumijevanju svijeta i spoznaji da sve što ima rješenje nije problem i da se svi izazovi mogu prevladati, a bogatiji sam i za životni stav koji iz svega toga proizlazi - kaže Stanić, koji se odmah nakon fakulteta zaposlio u Tvornici željezničkih vozila ‘Janko Gredelj’ kao projektant u održavanju dizel i električnih lokomotiva. Mladom diplomiranom inženjeru strojarstva to je bio izvrstan izazovan posao jer, kako kaže, lokomotiva je, uz brod i avion, jedan od najkompleksnijih proizvoda ljudske tehnike, a na njima je mogao isprobati u praksi svoja teoretska znanja. Kaže da tada, u godinama pred rat i na njegovu početku, ništa nije bilo normalno pa je bilo teško poslovno odrastati.

Ipak, dva je puta ‘uskakivao’ u vlak zvan Hrvatske željeznice. Prvi put su ga tamo, u informatiku HŽ-a, pozvali 1992. - Radio sam tamo s 28 godina, kao mali koji se kuži u računala, a ona su tada bila rijetke biljke, pa su me pozvali kao nekoga tko radi nešto oko tih kompjutora - prisjeća se Stanić, dodajući da je tamo radio nepunih godinu dana prije no što je mobiliziran. Nakon povratka iz vojske, 1994. godine, krenuo je u privatne vode i osnovao tvrtku Abakus, za koju u šali kaže da se bavila svime što je počinjalo slovima ‘komp’ - i računalima i računalnim mrežama i programima. U Abakusu ga zatiče i poziv da opet uskoči u HŽ i da se priključi novom timu koji se stvarao te da preuzmeme informatiku HŽ-a. Stanić kaže da ga je privukao izazov kompletne modernizacije željeznice u informatičkom smislu.

Ne želeći dovoditi u neugodnu situaciju prethodnike na mjestu direktora informatike Hrvatskih željeznica, Stanić diplomatski govori da ga je te, 2000. godine u informatici HŽ-a dočekala ‘zelena livada kud god se okreneš, s puno prostora za modernizaciju i poboljšanje’. Koliko? Recimo samo da u službenoj Stanićevoj biografiji najšturiji opis tih projekata zauzima prostor velik kao dva okvira s biografijom uz ovaj tekst. A on pak skromno objašnjava da sve to nije samo njegova zasluga te da je na projektima modernizacije radio tim od tridesetak ljudi, ali da je u cijeloj priči najvažnija podrška s vrha.

- Imao sam bezrezervnu podršku tadašnje Uprave. Bez toga se ne isplati baviti bilo kojim poslom - komentira Stanić dok nabraja kupnju i umrežavanje dvije tisuće osoibnih računala, projektiranje mreže optičkih kabela uz sve pruge i povezivanje sa susjednim državama, uvođenje online sustava za prodaju karata, za obradu podataka o putnicima i robi...

Nakon četiri godine napornog rada na čelu informatike na željeznicama i nakon promjene Uprave HŽ-a, Stanić u rujnu 2004. prihvaća ponudu iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta te dolazi na mjesto ravnatelja CARNeta, gdje ne staje s furioznim ritmom uvođenja novih projekata, poput spajanaj na brzi interent 1.200 škola u tri godine... Njegovi podređeni u toj instituciji tvrde da nikad nije autoritaran i strog, ali da im svima predstavlja autoritet, te da je i nakon više od četiri godine ostao svoj, jednostavan i duhovit, sa svim suradnicima na ‘ti’. ‘Čitaju’ ga kao skromnog i nenametljivog profesionalca i netipičnog ravnatelja, a zapravo je iznimno organizirani IT genijalac. Oni koji ga sretnu, odmah ga upamte po kravatama s likovima iz crtića.

- Nikako se nisam mogao zamisliti ozbiljan, s kravatom, pa kad sam je morao kupiti, nabavio sam manje ozbiljnu, sa Zekoslavom Mrkvom. Imam ih petnaestak, s različitim likovima iz Looney Tunesa, neke sam kupio u jednom butiku u Zagrebu, ali i na putovanjima po Americi i Aziji. No, kad sam u inozemstvu, ne želim reklamirati strane likove pa tada nosim kravate s nečim hrvatskim, s glagoljicom - govori Stanić, koji nam je pozirao u kravati sa Strašnim Jurom.
Iako je funkcijom ravnatelj, a zvanjem inženjer strojarstva, što bi u nekoj stereotipnoj kombinaciji trebalo rezultirati životnošću kao u depresivnog računovođe, Stanić je ustvari vrlo zabavan tip kojemu je humor jača strana. A to najbolje znaju čitatelji informatičkog mjesečnika Vidi u kojemu Stanić kolumnu piše već četiri godine.

Tako već drugi glavni urednik Vidija svakog mjeseca doživljava napad panike jer Stanić tekst predaje u posljednji čas. - Večer prije krajnjeg roka tražim inspiraciju i nikada je ne nađem. Zato pišem kolumnu u pet ujutro jer tada nema puno budnih primatelja inspiracije pa me ona nađe i do sedam se složi priča i izađe kolumna - u svom stilu, humorom se brani Stanić, dodajući da je, kao tehnički tip, mislio da nikada neće moći složiti nekakvu kolumnu. A iz njih, koliko god bile smiješne, izvire nostalgija za informatičkim tehnologijama prošlosti.

- Informatika je jedina grana tehnologije gdje možemo biti svjedoci povijesti, možda samo medicina omogućava da si radio na nečemu što se smatra poviješću, ali ono što si koristio prije deset godina danas je povijest i zastarjelo je. Važno mi je da sam osjetio i doživio povijest - priznaje Stanić.

Neki čitatelji tvrde da je najbolji kolumnist u svim domaćim IT časopisima, neki su ga na forumima proglasili najboljim Vidijevim kolumnistom, a neki tvrde da pročitaju cijeli časopis pa tek onda njegovu kolumnu jer je ostavljaju kao šećer na kraju. No, nema nijedne kolumne Mreža i mrežno prigovaranje bez spominjanja Najdraže, njegove supruge, one snažne žene koja u ovom slučaju stoji iza uspješnog muškarca.

Tekst je izvorno objavljen u 175. broju časopisa Lider, autor Igor Škevin.


Javni web CARNeta