Tematski broj - Open source
Hrvatska akademska i istraživačka mreža
Naslovnica
Što je Open source?
Licence
Open source zajednica
Open source programi
Ostali projekti
Open source u Hrvatskoj
Open source u CARNetu
FLOSS projekt
Arhiva
Open source licence

Joichi ItoSvako autorsko djelo, pa tako i računalni program, ima svojeg autora koji je prema zakonu inicijalno i njegov jedini vlasnik. Autor koji želi svoj program dati nekom drugom, treba ga licencirati - izdati tzv. licenčni ugovor, kojim svoja imovna prava nad programom pod određenim uvjetima daje nekome drugome. Za daljnju raspravu o autorskim pravima pogledajte http://www.copyright.gov/ ili naš Zakon o autorskom pravu.

U prijašnjim vremenima su se uglavnom koristile dvije grupe licenci: one prema kojima bi autor zadržavao sva imovna prava osim prava korištenja (pokretanja) programa, (a to odricanje bi najčešće naplatio), te one prema kojima bi autor u javno vlasništvo predao sva svoja imovna prava nad programom.

Takozvani slobodni softver (open source) koristi novu grupu licenci koja se nalazi negdje između ovih dviju navedenih - autori slobodnog softvera općenito traže neku mješavinu sljedećega:

  • Slobodna distribucija i korištenje programa.
    Najčešće se želi izbjeći nemogućnost korištenja nekog programa zbog toga što se korištenje pod bilo kakvim posebnim uvjetima (npr. više kopija u jednoj računalnoj učionici, ili recimo više kopija u komercijalnom okruženju, ili pak uporaba na nekom drugom operativnom sustavu) zasebno i dodatno naplaćuje, ili čak zato što proizvođač softvera tako nešto jednostavno ne dopušta.
  • Distribucija izvornog koda.
    Jedan od problema s većinom komercijalnog koda jest što ne možete ispraviti bugove ili ga prilagoditi sebi jer izvorni kod nije dostupan. Također, tvrtka može odlučiti prestati podržavati hardver kojeg koristite. Mnoge slobodne licence zahtijevaju distribuciju izvornog koda. To među ostalim štiti korisnika jer mu omogućava prilagođavanje softvera svojim potrebama.
  • Zaštita identiteta autorstva koda.
    Ljudima njihovo djelo znači velik ponos i ne žele da netko drugi može iz njega ukloniti njihovo ime ili tvrditi da ga je on napisao (što je moguće kod softvera predanog u javno vlasništvo).
  • Nedopuštanje korištenja njihovog koda u tzv. vlasničkom softveru, ili želja da se svaki program koji uključuje dio njihovog programa licencira barem jednako toliko slobodno kao njihov program.
    Budući da svoj kod objavljuju kako bi ga svi mogli koristiti, ne žele vidjeti da ga netko krade. U ovom slučaju, korištenje koda se smatra pitanjem povjerenja: smijete ga koristiti dok god igrate po istim pravilima.


Najčešće korištene slobodne licence su:


Uz ove, postoji i niz drugih licenci, među ostalima i one koje su autori programa napisali ad hoc s istom namjerom, ali s drugačijim konkretnim tekstom. Na razne manje korištene licence se baš i ne gleda s odobravanjem jer pisanje licence koja čini ono što želite, uključuje sitničava pitanja. Prečesto je korišteni slijed riječi ili dvosmislen ili ljudi stvore uvjete koji si međusobno proturječe. Pisanje licence koja bi vrijedila na sudu još je teže. Srećom, postoji više već napisanih licenci koje vjerojatno čine ono što autor slobodnog softvera želi.

Neka od svojstava zajedničkih tim licencama su:

  • Softver možete instalirati na koliko god želite strojeva.
  • Softver odjednom može koristiti neograničen broj ljudi.
  • Možete napraviti koliko god želite kopija softvera i dati ih kome god želite (slobodna ili otvorena redistribucija).
  • Nema ograničenja u mijenjanju softvera (osim zadržavanja određenih obavijesti o autorima nedirnutima).
  • Nema ograničenja u distribuciji, ili čak prodaji, softvera.

Zadnja točka, koja dopušta novčanu prodaju softvera, naizgled proturječi cijeloj zamisli slobodnog softvera. Ipak, ona je jedna od njegovih snaga. Budući da licenca dopušta slobodnu redistribuciju, kada jedna osoba dobije primjerak, ona ga može sama redistribuirati, pa čak i pokušati prodati. U praksi, priprema elektronskih kopija softvera u biti ne košta ništa. Ponuda i potražnja će držati cijenu niskom. Ako velikom programu ili mješavini softvera odgovara distribucija na nekom mediju, kao što je CD, proizvođač slobodno može naplatiti koliko želi. Međutim, ako je zarada previsoka, na tržište će ući novi proizvođači i konkurencija će sniziti cijenu. Rezultat toga je da možete kupiti izdanje bilo kojeg slobodnog operativnog sustava na nekoliko CD-a za cijenu od tek nekoliko eura.
Iako slobodni softver nije potpuno oslobođen ograničenja (to bismo postigli samo stavljanjem nečega u javno vlasništvo), korisniku omogućava sve što mu je potrebno, a istovremeno štiti prava autora. To je sloboda kojoj teže autori i korisnici open source softvera.

Zajednica Open surce korisnika