Elementi STRATEGIJE IZGRADNJE INFORMACIJSKOG DRU©TVA U HRVATSKOJ
kao prilog za
Strategiju razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u 21. stoljeæu"

CARNet predla¾e da Strategija razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u 21. stoljeæu" obavezno ukljuèi strategiju izgradnje Hrvatske kao dijela globalnog informacijskog dru¹tva. Znanje, obrazovanje i obrazovni sustav trebaju postati jednom od temeljnih prednosti i znakom meðunarodne prepoznatljivosti Hrvatske u 21. stoljeæu.

Izgradnja informacijskog dru¹tva podrazumijeva prije svega rasprostranjenu, uèinkovitu i svima dostupnu informacijsku infrastrukturu, koju èine ne samo raèunalno-komunikacijska infrastruktura, nego i zakonska regulativa, sadr¾aji, sustavi potpore.

Moderan, kvalitetan i raznolik obrazovni sustav, prilagoðen potrebama pojedinaca i zajednice, nu¾an je preduvjet za ulazak u informacijsko dru¹tvo, ali je ujedno i poluga daljnjeg razvoja Hrvatske.


Sadr¾aj


Polazi¹te

Dogaðanja, trendovi i odnosi koji karakteriziraju zavr¹etak 20. stojeæa nedvojbeno ukazuju na to da æe u 21. stoljeæu dru¹tvo biti utemeljeno na novom sustavu vrijednosti, u èijem sredi¹tu æe biti nematerijalna dobra, prije svega znanja, informacije, ideje, komunikativnost i inteligencija.

Uspje¹nost i prednosti pojedine zajednice mjerit æe se uspje¹no¹æu i uèinkovito¹æu kojom æe se navedene vrijednosti stvarati i razmjenjivati unutar zajednice i s drugima izvan nje, te uèinkovito¹æu, brzinom i svestrano¹æu kojom æe se te vrijednosti koristiti u svim segmentima dru¹tva i dr¾ave, te u svakodnevnom ¾ivotu graðana.

Kraj 20. stoljeæa ponudio nam je vi¹e naziva za novo dru¹tvo 21. stoljeæa u koje ulazimo: "post-industrijsko dru¹tvo", "elektronièko gospodarstvo", "gospodarstvo utemeljeno na znanju", "digitalno doba", odnosno najprikladniji naziv, "informacijsko dru¹tvo".



Vizija (Hrvatska u 21. stoljeæu)

Kakvu Hrvatsku ¾elimo u 21 stoljeæu?

®elimo Hrvatsku aktivnih, odgovornih, suradljivih, susretljivih i obrazovanih graðana, zadovoljnih kvalitetom ¾ivota, raznovrsno¹æu i visokom razinom infrastrukture i usluga raspolo¾ivih u Hrvatskoj. ®elimo Hrvatsku u kojoj svaki pojedinac, graðanin, doseljenik ili posjetitelj, jednostavno, uèinkovito i uspje¹no ostvaruje svoje osobne i poslovne planove i aktivnosti.

U takvoj Hrvatskoj znanje je temeljna vrijednost dru¹tva. Stvaranje znanja, razmjena i kolanje znanja i informacija, te njihova uporaba nalaze se u sredi¹tu svih aktivnosti unutar dru¹tva. Uspje¹nost dru¹tva, pojedinih njegovih segmenata i pojedinaca mjeri se prije svega razinom primijenjenog znanja i proizlazeæom kvalitetom proizvoda i usluga, namijenjenih dru¹tvu ili pojedincima u njemu.

Sve ostale, isto tako nedvojbene vrijednosti, kao ¹to su npr. zdravlje, blagostanje i bogatstvo pojedinaca i dru¹tva u cjelini, zdrav okoli¹ ili raznolikost kulturnih bogatstava dostupnih pojedincima proizlaze iz ¹iroke i sveopæe primjene znanja.

Obrazovanje, kao gospodarska grana, je jedan od temelja hrvatskog gospodarstva. Mnogobrojni meðunarodno prepoznati i cijenjeni proizvodi, nastali unutar te gospodarske grane, uspje¹no su integrirali druge hrvatske proizvode i prednosti i tako doprinijeli razvoju i napretku u drugim gospodarskim granama i podruèjima, npr. turizmu, zdravstvu, poljoprivredi i sl. Pri tome su neizbje¾ne negativne posljedice razvoja i napretka, npr. u podruèju za¹tite okoli¹a, svedene na minimum, a ipak su stvoreni kvalitetni preduvjeti za dugoroèni i stalni razvoj i visoku meðunarodnu konkurentnost hrvatskih proizvoda.

Hrvatski sustav permanentnog obrazovanja uèinkovito osposobljava graðane za ¾ivot i rad u uvjetima informacijskog dru¹tva.

Aktivni i odgovorni pojedinci (graðani), kao tvorci i nositelji znanja, ujedno su i sredi¹nji nositelji informacijskog dru¹tva. Svaki pojedinac u Hrvatskoj preuzima odgovornost za svoju sudbinu i svoj posao, doprinoseæi tako blagostanju dru¹tva, ali isto tako i osobnom blagostanju i blagostanju svoje obitelji. Svekoliki napredak zajednice, osim ¹to je predmet brige dr¾ave i njezinih tijela, briga je i svakog graðanina.

Kvaliteta i uvjeti ¾ivota graðana predmet su stalne brige dru¹tva i dr¾ave. U informacijskom dru¹tvu ostvarena je ravnopravnost svih graðana, koja prije svega proizlazi iz èinjenice da je osigurana njihova ravnopravnost u pristupu, moguænostima stvaranja i objavljivanja informacija i znanja.

Dr¾ava (javni sektor), njezine aktivnosti i funkcije, usmjerene su prije svega na stvaranje povoljnog i poticajnog okru¾enja (od zakonodavno-pravnog sustava do javne telekomunikacijske i informacijske infrastrukture) u kojem nastaje, razmjenjuje se i koristi znanje, potièe i podr¾ava aktivnost i inicijativa svih i svakog graðana.

Sve slu¾be i usluge koje Hrvatska dr¾ava osigurava graðanima, u potpunosti su dostupne graðanima na njima (graðanima) najudobniji naèin. Prilagoðene su njihovim potrebama i zahtjevima. Djelovanje dr¾ave i njezinih tijela je u potpunosti javno i transparentno za sve graðane.

Osnova gospodarstva, odnosno svakog poslovnog djelovanja je pojedinac, njegov poduzetnièki duh i inicijativa. Udru¾ivanjem s drugim pojedincima i pravnim subjektima, kroz odnose utemeljene na projektnom pristupu i projektnom radu, pojedinci ostvaruju poslovne aktivnosti.

U uvjetima informacijskog dru¹tva u Hrvatskoj raste broj poslovnih subjekata ali rastu i poslovne moguænosti svakog od njih i hrvatskog gospodarstva u cjelini.

Nastaju nova tr¾i¹ta, a postojeæa se otvaraju i postaju nacionalna i/ili meðunarodna. Stvarne prednosti pojedinih poslovnih subjekata nalaze se u primjeni metoda upravljanja znanjima i informacijama, fleksibilnoj organizaciji, sposobnosti za brze primjene novih tehnologija, inovacija i za brze promjene.

Pojedinci (graðani), dr¾ava (javni sektor) i poslovni subjekti (gospodarstvo) djeluju zajednièki i usklaðeno, jer samo sinergija zajednièkog djelovanja osigurava ¾eljene, ali i potrebne rezultate.

U informacijskom dru¹tvu udaljenost i administrativno-politièke granice prestale su biti preprekom za gospodarski razvoj, uèenje, pristup znanjima i uporabu svih raspolo¾ivih usluga i servisa. Takvi uvjeti doprinijeli su tome da se otklone neujednaèenosti meðu pojedinim regijama u Hrvatskoj, i da one ravnopravno sudjeluju u stvaranju i razdiobi novih vrijednosti.

Isti razlozi omoguæavaju da Hrvatska ravnopravno sudjeluje u stvaranju i razdiobi vrijednosti na meðunarodnoj razini, s tim da sve komparativne prednosti Hrvatske i sposobnost njezinih graðana sada dolaze do svog punog izra¾aja na meðunarodnoj sceni.

Hrvatsku u 21. stoljeæu vidimo kao punopravan segment globalnog informacijskog dru¹tva, segment u kojem ne samo da su uspje¹no ostvarene sve postavke i prednosti toga dru¹tva, nego i kao segment koji svojim ljudskim i prirodnim bogatstvima i prednostima znaèajno doprinosi zajednièkim svjetskim vrijednostima.



Strate¹ka podruèja djelovanja

Informacijsko dru¹tvo, kao i procesi njegovog nastajanja, izgradnje i funkcioniranja nesumnjivo su izuzetno kompleksni i vi¹eslojni, pa su i podruèja djelovanja na uspostavi, izgradnji i funkcioniranju takvog dru¹tva mnogobrojna, ali i meðusobno povezana i ovisna.



U svojem prilogu strategiji "Hrvatska u 21. stoljeæu" CARNet polazi od:
te se ogranièava na ona strate¹ka podruèja djelovanja, koja su u CARNetu apsolutno jasno prepoznata kao podruèja od temeljnog znaèaja:

Informacijska infrastruktura
Pod informacijskom infrastrukturom u ovom dokumentu podrazumijeva se slo¾eni sustav koji se sastoji od: Razvijena informacijska infrastruktura (ukoliko se uèinkovito i na ispravan naèin koristi) od izuzetne je va¾nosti za funkcioniranje informacijskog dru¹tva, s obzirom da nadopunjujuæi i multiplicirajuæi moguænosti i sposobnosti pojedinaca, ali i dr¾avnih tijela i poslovnih subjekata, predstavlja najprirodnije okru¾enje za stvaranje, pohranjivanje, preno¹enje, razmjenu, odjeljenje i primjenu znanja - temeljne vrijednosti toga dru¹tva.

Va¾nost informacijske infrastrukture u informacijskom dru¹tvu i potreba da se ta infrastruktura uèinkovito pro¹iri na sve segmente dru¹tva, na svaku ustanovu, instituciju i do svakog pojedinca, proizlaze i iz èinjenice da samo razvijena informacijska infrastruktura omoguæava potrebne nove oblike komuniciranja i suradnje meðu ustanovama i pojedincima. Samo takva infrastruktura osigurava uèinkovitu suradnju ili odnos bez obzira na fizièku i/ili vremensku udaljenost dviju ili vi¹e strana. Izgradnjom takve infrastrukture ne samo da se osigurava ostvarivanje postavljenih dru¹tvenih ciljeva, nego se omoguæava i postizanje vi¹e razine kvalitete ¾ivota pojedinaca.


Sustav obrazovanja

Va¾nost sustava obrazovanja u informacijskom dru¹tvu je dvojaka: sustav treba osposobljavati pojedince da budu aktivni graditelji i odr¾avatelji informacijskog dru¹tva, ali da istovremeno budu i aktivni i uèinkoviti korisnici svih prednosti koje to dru¹tvo donosi.

Specifiènost sustava obrazovanja je svakako u tome ¹to promjene tog sustava ne mogu biti niti trenutaène niti brze, a isto tako stvarni uèinci svake promjene postaju vidljivi i mjerljivi tek nakon du¾eg vremenskog razdoblja.

S obzirom da je neupitno da informacijsko dru¹tvo tra¾i ljude s novim stavovima, s novom strukturom znanja i umijeæa, tj. ljude novog obrazovanja, te s obzirom na brzinu s kojom se dogaðaju promjene u samom informacijskom dru¹tvu, oèigledno da sustav obrazovanja treba odmah poèeti odluèno prilagoðavati novim potrebama. Proces prilagodbe i promjene obrazovnog sustava stvarnim potrebama dru¹tva i pojedinaca treba postati stalnim procesom, i pri tome biti uèinkovit i transparentan za sve.

Posebna va¾nost obrazovnog sustava proizlazi svakako i iz èinjenice da obrazovanje mo¾e i treba postati jednom od temeljnih grana hrvatskog gospodarstva. To znaèi da se dio proizvoda i kapaciteta obrazovnog sustava i nadalje koristi za potpuno ostvarivanje ¹irokih prava graðana na obrazovanje, ali se dio proizvoda i kapaciteta obrazovnog sustava, posebno novi specijalizirani proizvodi, mogu i trebaju ponuditi na nacionalnom i meðunarodnom tr¾i¹tu.

S takvom strategijom razvitka obrazovnog sustava jasno je da pojedine komponente obrazovnog sustava od samih poèetaka trebaju biti osmi¹ljavane i razvijane i kao meðunarodni proizvodi. Isto tako infrastruktura, koja se izgraðuje u Hrvatskoj, posebno infrastruktura za potrebe obrazovanja, a unutar nje posebno informacijska infrastruktura trebaju biti planirani, projektirani i izvedeni tako da podr¾e i omoguæe razvoj obrazovanja kao gospodarske grane.

Svekolika infrastruktura u Hrvatskoj, od pravne to tehnolo¹ke, mora biti takva da implementacija obrazovnih sadr¾aja i projekata, kako zbog javnih potreba hrvatskog dru¹tva, tako i zbog komercijalne djelatnosti hrvatskih ili meðunarodnih poslovnih subjekata, bude ¹to jednostavnija i atraktivnija za struènjake ali i za poduzetnike.



Strate¹ki programi

U odabranim strate¹kim podruèjima ¾elimo ukazati na konkretne programe koje je potrebno ostvariti.

Informacijska infrastruktura

Dr¾ava i razvoj informacijske infrastrukture

Planiranje i izgradnja informacijske infrastrukture zajednièki je posao svih subjekata u informacijskom dru¹tvu. Ipak dr¾ava i tijela dr¾avne uprave imaju posebnu ulogu u uspostavljanju pojedinih elemenata okru¾enja i same infrastrukture, a koji trebaju pozitivno utjecati na brzinu i kvalitetu izgradnje i primjene informacijske infrastrukture u svekolikom dru¹tvu.

Izgradnja i unapreðenje javne telekomunikacijske i raèunalno-komunikacijske infrastrukture

Javna telekomunikacijska i raèunalno-komunikacijska infrastruktura su kljuè za ulazak u informacijsko dru¹tvo. Ta infrastruktura mora biti kvalitetna, pouzdana i financijski dostupna svim graðanima, jer predstavlja temelj izgradnje svih ostalih segmenata dru¹tva.

Posebnu pa¾nju treba usmjeriti na izgradnju Internet infrastrukture. Internet je postao univerzalni medij za komuniciranje, poslovanje, obrazovanje i zabavu, te buduæa Internet infrastruktura treba zadovoljiti nagli porast potreba za kapacitetima i razinom usluge.

Izgradnju javne telekomunikacijske infrastrukture treba liberalizirati te prepustiti poslovnim subjektima. Kod toga je va¾na tr¾i¹na regulativa koja æe ojaèati i za¹titi konkurenciju. Dr¾avna æe se brinuti za jednoliku izgradnju javne telekomunikacijske i raèunalno-komunikacijske infrastrukture u svim regijama Hrvatske.

Uloga dr¾avne uprave treba biti u postavljanju jasnih standarda, stvaranju pravnih okvira kroz zakonsku regulativu te poticanju stvaranja kritiène mase korisnika. Javna administracija treba promicati i koristiti u svojem svakodnevnom radu usluge javne telekomunikacijske infrastrukture.

Kori¹tenje telekomunikacijskih i raèunalno-komunikacijskih usluga, posebno Interneta, ne smije biti luksuz, nego svakodnevni alat svakog graðana Hrvatske.

Deregulacija i liberalizacija zakonskih ogranièenja

Tehnolo¹ki napredak i razvoj informacijskog dru¹tva znaèe da se mora prekinuti s politikom koja pripada vremenu prije informacijske revolucije.

Kljuèno pitanje razvoja informacijske infrastrukture jest potreba za novim regulativnim okvirima koji dopu¹taju slobodnu konkurenciju i ukidaju monopol u podruèju telekomunikacija. Valjan zakonski okvir æe ojaèati i za¹titi konkurenciju i osigurati predvidljivu tr¾i¹nu situaciju koja omoguæuje strate¹ko planiranje i investiranje.

Evolucija u podruèju zakonske regulative treba biti voðena sljedeæim naèelima: Standardizacija u podruèju informacijskih tehnologija i primjena

Informacijske tehnologije brzo prodiru u sva podruèja ljudske djelatnosti i sve segmente dru¹tva. Potrebno je osigurati minimalne uvjete da se informacijska infrastruktura u svim podruèjima i segmentima razvija uniformno, prije svega kako bi se omoguæila razmjena podataka i sadr¾aja izmeðu razlièitih informacijskih sustava.

Jasne konvencije i standardi omoguæit æe povezivanje svih elemenata informacijske infrastrukture u jedinstveni sustav. Proces standardizacije je ujedno i pretpostavka integracije svih postojeæih medija u jedinstveni medij kroz koji graðani ostvaruju sve svoje potrebe, prava i obaveze u informacijskom dru¹tvu.

Na razini raèunalno-komunikacijske infrastrukture to znaèi osigurati toèke povezivanja izmeðu svih vrsta mre¾a (pokretnih, nepokretnih, satelitskih, radiotelevizijskih i dr.), dok na razini aplikacija i sadr¾aja to znaèi jasno definirati obrasce, naèine prikaza, identifikacije i dr. koje æe graðani primjenjivati i koristiti u svim segmentima informacijske infrastrukture.

Elektronièki identitet predstavlja polazi¹te za svaku aktivnost u informacijskom dru¹tvu, zbog toga je potrebno pa¾ljivo i detaljno planirati osnovne elemente identifikacije pojedinca i drugih subjekata u dru¹tvu. Glavni cilj toga planiranja je ureðenost imenièkog i adresnog prostora u informacijskom dru¹tvu.


Status i kolanje elektronièke graðe

U uvjetima informacijskog dru¹tva i razvijene informacijske infrastrukture, dr¾ava treba zakonski propisati, standardizirati i priznavati elektronièke oblike dokumenata, kako bi se poslovanje i slu¾beni i poslovni odnosi meðu subjektima u dru¹tvu mogli u potpunosti i uèinkovito odvijati nematerijalnom, elektronièkom razmjenom. Pri tome treba osigurati sigurnost, pouzdanost i, ukoliko se to tra¾i, tajnost kolanja elektronièkih dokumenata i druge graðe.

Isto tako potrebno je osigurati da svi dokumenti i materijali koji predstavljaju trajne vrijednosti od nacionalnog znaèaja, a koji su nastali u elektronièkom obliku, budu adekvatno obraðeni i u elektronièkom obliku pohranjeni u javne multimedijalne fondove i arhive.


Etika i za¹tita intelektualnog vlasni¹tva u uvjetima informacijskog dru¹tva

Iako svi graðani informacijskog dru¹tva imaju ravnopravan pristup znanjima i informacijama i slobodni su objavljivati svoje vlastite sadr¾aje, u zajednici u kojoj znanje, inteligencija i ideje imaju visoku vrijednost, postoje sadr¾aji na koje pojedinci ili pravni subjekti pola¾u pravo vlasni¹tva.

Zbog toga je potrebno uvesti sustave za¹tite intelektualnog vlasni¹tva, ali isto tako uvesti zakonsku regulativu koja æe graðanima jamèiti ostvarivanje njihovih intelektualnih i autorskih prava. Zakonski okviri za¹tite intelektualnog i autorskog vlasni¹tva trebaju biti usklaðeni s meðunarodnim standardima i propisima jer globalizacija tr¾i¹ta utjeèe na znatno veæe transakcije roba, sadr¾aja, usluga i novaca na meðunarodnoj razini. Na taj se naèin smanjuju rizici od nerazrije¹enih meðunarodnih sporova koji æe iæi na ¹tetu hrvatskih graðana.

Kroz obrazovni sustav, ali i na druge naèine graðani trebaju stjecati i graditi stavove o etièkim i moralnim naèelima postojanja, opstanka i pona¹anja u informacijskom dru¹tvu.


Sigurnost i za¹tita podataka

Porast primjene i poveæanje moguænosti informacijskih tehnologija poveæat i æe potrebu za za¹titom privatnosti i osnovnih prava pojedinaca. Podaci koje tijela dr¾avne uprave prikupljaju o pojedincu moraju mu biti dostupni. Dr¾avna informatièka infrastruktura mora osigurati uèinkovito i sigurno upravljanje tim podacima.

U za¹titi osobnih podataka i elektronièkoj trgovini posebnu æe va¾nost imati enkripcija. Enkripcija æe osigurati dobivanje usluga samo onima koji plaæaju. Ona æe pru¾iti i za¹titu od ne¾eljenog objavljivanja osobnih podataka u javno podruèje.

Dr¾ava æe poticati i postaviti zakonski okvir za digitalnu razmjenu podataka, digitalno potpisivanje dokumenata i kori¹tenje enkripcije. Elektronièki identitet pojedinca i pravnih subjekata moæi æe se utvrditi kroz sustav javnih kljuèeva (PKI).

Dr¾avna uprava treba iskoristiti svoj autoritet za osiguravanje zakonske regulative i uporabu dodatne enkripcije radi suzbijanja raèunalnog kriminala i za¹tite nacionalne sigurnosti.

Integracija informacijske infrastrukture u sve segmente dru¹tva

Informacijsko dru¹tvo kao cjelina funkcionira uspje¹no u onoj mjeri u kojoj je informacijska infrastruktura uspje¹no integrirana u svaki od segmenata toga dru¹tva. Svaki informatizirani segment na taj naèin postaje dijelom nacionalne informacijske infrastrukture. Nacionalna informacijska infrastruktura u okru¾enju informacijskog dru¹tva te¾i k povezivanju svih segmenata u jedinstveni sustav, koji se nalazi u slu¾bi graðana i njihovih interesa.


Informacijska infrastruktura u dr¾avnoj upravi i javnom sektoru

Uèinkovita integracija i primjena informacijske infrastrukture u sustavu dr¾avne uprave i javnim slu¾bama jedan je od prvih obaveznih koraka u uspostavi informacijskog dru¹tva. Dr¾ava u uvjetima informacijskog dru¹tva mora u svojem funkcioniranju maksimalno po¹tivati naèela toga dru¹tva, mora biti primjer i poticatelj drugima u promjenama i prihvaæanju novih pravila i modaliteta funkcioniranja.

Planovi, djelovanje i rezultati djelovanja dr¾ave trebaju biti dostupni graðanima kroz dr¾avnu informacijsku infrastrukturu. Ona mora biti medij kroz koji graðani uèinkovito i lagano komuniciraju s tijelima dr¾avne uprave i u takvom komuniciranju ostvaruju sve potrebe vezane uz tijela dr¾avne uprave. Podaci koje ta tijela imaju o svakom pojedinom graðaninu moraju biti njemu dostupni. Postupak a¾uriranja takoðer mora biti graðanima omoguæen putem informacijske infrastrukture.

Dr¾avna informacijska infrastruktura treba osigurati uèinkovito i sigurno upravljanje podacima, izmeðu ostalog i to da se pojedini podatak, koji se koristi na vi¹e mjesta i u razlièitim kontekstima unutar dr¾avne uprave, dostavlja i unosi samo jednom.

Dr¾ava treba informacijsku infrastrukturu intenzivno i uèinkovito koristiti i za obavje¹tavanje graðana i drugih subjekata, za promociju opæih i nacionalnih vrijednosti, kao i za meðunarodnu promociju Hrvatske.


Informacijska infrastruktura u akademskoj zajednici

Uloga je akademske zajednice u svakom, pa tako i hrvatskom dru¹tvu, stvaranje, usvajanje i uvoðenje novih tehnologija. To je razlog zbog kojeg akademska zajednica prva mora imati na raspolaganju najbolju i najnapredniju informacijsku tehnologiju i infrastrukturu.

Osnovni razlog za to je èinjenica da se u akademskoj zajednici obrazuju i formiraju pojedinci, koji æe svoja znanja, iskustva i navike, steèene unutar akademske zajednice, primjenjivati i ¹iriti u svekolikom dru¹tvu, nakon ¹to izaðu iz te zajednice. U tom smislu je va¾no akademskoj zajednici danas osigurati uvjete, koje ¾elimo sutra ostvariti u èitavom dru¹tvu. Informacijska infrastruktura mora biti jednostavno i uèinkovito dostupna svim èlanovima akademske zajednice, na svim mjestima gdje ¾ive i rade.

Osim toga, informacijska infrastruktura, koju gradi i koristi akademska zajednica treba biti eksperimentalni poligon, na kojem æe se isprobavati i usporeðivati moguæa rje¹enja za druge velike nacionalne sustave. Pri tome, jasno, treba biti oèuvana stabilnost i pouzdanost funkcioniranja akademske infrastrukture, koja je temelj za obavljanje znanstvene i obrazovne djelatnosti u akademskoj zajednici.


Informacijska infrastruktura za sustav obrazovanja

Nacionalni obrazovni sustav je sustav od najveæe va¾nosti za napredak Hrvatske. Njegova va¾nost proizlazi iz èinjenice da se kroz njega obrazuju i osposobljavaju svi graðani Hrvatske.

Informacijska infrastruktura sustava obrazovanja je prije svega preduvjet za stjecanje osnovne informatièke pismenosti svakog graðanina tijekom njegovog ¹kolovanja, ali i preduvjet da je njegovo cjelokupno ¹kolovanje kvalitetno, moderno i usklaðeno sa stvarnim potrebama i uvjetima ¾ivota u informacijskom dru¹tvu.

Upravo zbog toga informacijska infrastruktura sustava obrazovanja treba biti hitno osmi¹ljena i uspostavljena u svim svojim segmentima: od izgradnje raèunalno-komunikacijske infrastrukture koja æe uèinkovito povezati i osigurati pristup globalnim informacijskim resursima za sve ¹kole i sve uèenike, pa do sustava permanentnog informatièkog obrazovanja nastavnika ili sustava potpore uporabi informacijskih tehnologija u obrazovnom procesu u ¹kolama. Osposobljavanje svih nastavnika i profesora za uèinkovitu uporabu informacijske infrastrukture u obrazovnom procesu i prilagoðavanje nastavnih programa novim uvjetima i potrebama informacijskog dru¹tva svakako je najizazovniji dio ove izuzetno va¾ne aktivnosti.

Izuzetno je va¾no poticati nastajanje novih, digitalnih ud¾benika, te stvaranje u elektronièkom obliku svih obrazovnih sadr¾aja i materijala za kojima postoji potreba i izvan tradicionalnog obrazovnog sustava.

Informacijska infrastruktura sustava knji¾nica

Uloga knji¾nica u informacijskom dru¹tvu postaje jo¹ va¾nija, a zadaci i poslovi knji¾nica kompleksniji i mnogobrojniji.

Nastavljajuæi svoju tisuæljetnu ulogu u ureðivanju i èuvanju znanja i informacija, knji¾nice u uvjetima informacijskog dru¹tva definitivno postaju jednom od okosnica toga dru¹tva, koje se temelji upravo na znanju i informacijama. Stupanj organiziranosti toga znanja i njegova dostupnost u mnogome æe zavisiti od uspje¹nosti djelovanja knji¾nica i izgraðenosti i bogatstva njihove informacijske infrastrukture.

Knji¾nice, kao javne ustanove, pro¹iriti æe i dodatno razviti neke postojeæe usluge ali i uvesti nove. Pomoæ graðanima u pronala¾enju i strukturiranju informacija i znanja, jedna je od usluga koje postaju izuzetno va¾ne. Omoguæavanje pristupa globalnim informacijskim resursima i globalnoj komunikacijskoj mre¾i za sve graðane, va¾na je nova uloga javnih knji¾nica, kroz koju se praktièno ostvaruje ravnopravnost graðana u uvjetima informacijskog dru¹tva.

Posebno je va¾no pro¹iriti dosada¹nju ulogu knji¾nica u kori¹tenju informacija novim naglaskom na stvaranje i objavljivanje informacija.


Informacijska infrastruktura u sustavu zdravstva

Zdravlje pojedinca osnovna je pretpostavka zdravlja dru¹tva u cjelini. Zdrav i zadovoljan graðanin na najbolji æe naèin sudjelovati u stvaranju kvalitetnog i uèinkovitog gospodarstva i dru¹tvenog ¾ivota opæenito, a time i blagostanja u cijeloj zajednici.

Prosvijeæenost i informiranost graðana o zdravstvenoj samoza¹titi i preventivi mo¾e uvelike racionalizirati tro¹kove zdravstvenog sustava, stoga je potrebno poticati stvaranje informacijskih sustava s medicinskim sadr¾ajima, te sadr¾ajima o zdravoj prehrani i zdravom naèinu ¾ivota koji æe biti dostupni svim graðanima.

Pored ostalih promjena koje je nu¾no u ovom podruèju provesti, informatizacija sustava zdravstva u cjelini osigurat æe kvalitativan skok u pru¾anju zdravstvenih usluga, a pritom æe se smanjiti i tro¹kovi administriranja i odr¾avanja tog sustava. On line baze podataka s podacima o bolesnicima i pripadajuæim povijestima bolesti, moguænost konzultacija na daljinu i izmjene medicinski va¾nih snimaka i podataka s vrhunskim medicinskim struènjacima te telemedicinski sustavi omoguæit æe mobilnost i bolesnika i lijeènika, te osigurati odgovarajuæu zdravstvenu njegu svim hrvatskim graðanima iz bilo kojeg mjesta u zemlji ili u svijetu. Pri tome æe biti za¹tiæena privatnost pacijenata i osigurana tajnost njihovih podataka.

Znanstveni i struèni radovi utemeljeni na podacima iz Nacionalne arhive medicinskih podataka omoguæit æe uvid u opæe trendove stanja u zdravstvu i trenutaèan pregled nad tro¹kovima, te æe na taj naèin predstavljati va¾ne elemente u daljnjem makroplaniranju razvoja cjelokupnog zdravstvenog sustava.

Graðani æe, pak, na vrlo jednostavan naèin, bez suvi¹ne administracije, ostvarivati svoja prava na kvalitetne zdravstvene usluge i savjete u stanicama primarne zdravstvene za¹tite, u specijalistièkim ordinacijama, u bolnicama ili u svojim domovima.


Informacijska infrastruktura za elektronièko poslovanje i poslovne sustave

Ako Internet danas shvatimo kao novi medij, koji za razliku od dosada¹njih medija osigurava i veæu interaktivnost u odnosu na postojeæe medije, tada se nu¾no nameæe èinjenica da æe poslovni subjekti ne samo u Hrvatskoj veæ i u cijelom svijetu te¾iti maksimalnom iskori¹tavanju prednosti koje taj medij donosi. Informacijske tehnologije omoguæavaju tvrtkama da br¾e i jednostavnije plasiraju svoje proizvode velikom broju kupaca i to na njima najbli¾a mjesta - u njihove domove, ali i da prilagode svoju ponudu upravo ¾eljama svojih klijenata.

Kao i u stvarnom svijetu tako se i u elektronièkom poslovanju kljuè uspjeha sastoji u tome da tvrtka bolje predstavi svoje proizvode i usluge, kao i u brzini kojom æe doæi do kupca. Tvrtke koje prije zakoraèe u taj svijet elektronièkog poslovanja i prodaje imat vi¹e ¹anse za pre¾ivljavanjem i za uspjehom. Meðutim, ulazak u taj svijet pretpostavlja odreðenu zakonsku regulativu i informacijsku infrastrukturu koju treba osigurati na dr¾avnoj razini.

Vlade zemalja Europske Unije i Sjeverne Amerike veæ su dale svoju potporu razvoju elektronièkog poslovanja i trgovine, a razvoj æe hrvatskog gospodarstva na meðunarodnom tr¾i¹tu ovisiti o tome koliko æe se brzo prilagoðavati i pratiti veæ zapoèete promjene.

Elektronièko gospodarstvo poveæava uèinkovitost kojom tvrtke posluju i time izravno utjeèe na njihovu konkurentnost na domaæem i meðunarodnom tr¾i¹tu. Relativno niska ulazna ulaganja u svijet elektronièke trgovine, omoguæit æe osnivanje novih malih privatnih tvrtki, koje æe utjecati na razvoj poduzetnièkog duha i inicijative u zajednici. Razvoj i ¹irenje elektronièkog poslovanja i gospodarstva osigurat æe i nova radna mjesta za ljude koji æe raditi na razvoju i odr¾avanju sustava i na taj æe naèin utjecati na nisku razinu nezaposlenosti u dru¹tvu.


Informacijska infrastruktura u domovima graðana

Svim hrvatskim graðanima treba omoguæiti da imaju pristup informacijskim sustavima u vlastitim domovima. Prilikom projektiranja novih naselja potrebno je pored standardnih komunalnih prikljuèaka planirati i uvoðenje raèunalno-komunikacijske infrastrukture, a potrebno je postupno instalacije provoditi i u starijim naseljima.

Od kuæe je moguæe raditi na daljinu, uèiti na daljinu, dobivati diplome s udaljenih sveuèili¹ta, kupovati na daljinu, plaæati raèune, administrirati svoje bankovne raèune, ostvarivati svoja prava zdravstvene za¹tite, savjetovati se s pravnikom, komunicirati s ljudima iz cijelog svijeta itd. Obiteljski domovi postaju tako sredi¹ta aktivnosti u informacijskom dru¹tvu. Zbog takve prenamjene, potrebne su promjene i u projektiranju stambenih prostora, te oni postaju veæi i humaniji jer ljudi provode vi¹e vremena kod kuæe nego na �poslu�. Smanjuje se uloga poslovnih prostora, ali zato raste broj javnih kulturnih i sportskih objekata i objekata za dru¾enje i zabavu gdje pojedinci mogu zadovoljiti svoje potrebe za socijalizacijom. Lokacije tih novih domova nemaju vi¹e onu va¾nost kao kod centraliziranih sustava; mogu biti u bilo kojoj regiji u zemlji.

Takvu je vrstu komfora potrebno osigurati graðanima i kada nisu u svojim domovima, nego se npr. nalaze na putu, u hotelu ili se nalaze na javnim mjestima. Na taj æe se naèin ostvariti sve pretpostavke prelaska cijele zajednice u informacijsko dru¹tvo.



Sustav obrazovanja


Obrazovanje kao stalan proces (permanentno obrazovanje tijekom ¾ivota)

Jedna od najznaèajnijih promjena, koju sa sobom donosi informacijsko dru¹tvo, je stalna potreba pojedinaca za stjecanjem novih znanja i obnavljanjem starih znanja, koja u uvjetima brzog razvoja tehnologija isto tako brzo zastarijevaju. Isto tako stalna je potreba upoznavanja novih metoda, tehnika i alata stvaranja, pohranjivanja i uporabe informacija i znanja. Zadovoljavanje tih potreba od egzistencijalnog je znaèaja za svakog pojedinca, temeljan je preduvjet punopravnog i uèinkovitog sudjelovanja u informacijskom dru¹tvu.

Upravo zbog toga, obrazovni sustav mora biti koncipiran tako da svakog pojedinca osposobi i omoguæi mu permanentno obrazovanje u svim njemu potrebnim segmentima znanja i to od ranog djetinjstva do duboke starosti. Preobrazba sada¹njeg hrvatskog obrazovnog sustava u takav moderan sustav permanentnog obrazovanja samo je prvi korak koji treba odmah zapoèeti. Nadzor i briga o tome u kojoj mjeri obrazovni sustav i stvarno stanje u njemu zadovoljavaju potrebe graðana za stalnim obrazovanjem, mora postati trajnim prioritetom nadle¾nih tijela dr¾avne uprave, ali i samih graðana koji moraju dobiti na raspolaganje instrumente jednostavnog i brzog praæenja i utjecanja na sustav.


Raznolikost oblika i naèina obrazovanja

Jedan od va¾nih preduvjeta za sustav permanentnog obrazovanja je prisutnost razlièitih oblika obrazovanja i razlièitih naèina kako pojedinci obrazovanje mogu konzumirati.

Neosporno je da je ¹kole i visoko¹kolske ustanove, dakle tradicionalni sustav ¹kola, ostaje okosnica obrazovnog sustava. I nadalje je njegova uloga dati temeljna znanja, potrebna svakom pojedincu. Tradicionalni popis temeljnih znanja u uvjetima informacijskog dru¹tva pro¹iren je informatièkom pismeno¹æu, ali i dobrim poznavanjem stranih jezika, komunikacijskih vje¹tina, naèela timskog i projektnog rada.

Nova, dodatna uloga sustava ¹kola sastoji se u tome da trebaju osposobiti pojedince za sudjelovanje u sustavu permanentnog obrazovanja u koji oni ulaze po zavr¹etku tradicionalnog ¹kolovanja. Osim toga, ¹kole trebaju poticati i razvijati stalnu potrebu pojedinaca za uèenjem, nauèiti ih kako uèiti, kako i koje tehnike uèenja, razmjene znanja, timskog i projektnog rada pri tome koristiti. Naroèito je va¾no omoguæiti i poticati samouèenje.

Ove dodatne zadaæe sustava ¹kola donekle mijenjaju i ulogu uèitelja i profesora, koji trebaju postati partneri i poticatelji meðusobnog komuniciranja uèenika i studenata u zajednièkom interaktivnom procesu uèenja, trebaju postati savjetnici i vodièi kroz proces obrazovanja.

U sustavu permanentnog obrazovanja, koji treba uspostaviti u Hrvatskoj, va¾no mjesto zauzimaju teèajevi, seminari, radionice, treninzi, specijalizirana predavanja, ali i obrazovni materijali, baze znanja i sustavi samouèenja i samotestiranja koji trebaju postati punopravnim elementima takovog obrazovnog sustava. Iako æe najveæi dio ovih proizvoda i aktivnosti nastati na tr¾i¹nim osnovama, njih je potrebno i na dr¾avnoj razini sustavno planirati, osmi¹ljavati i ostvarivati za sve kategorije graðana i za sve uzraste.

Uvoðenjem informacijske tehnologije u obrazovni proces moguænosti uèitelja i profesora vi¹estruko se poveæavaju, ukoliko je koncepcija nastave i obrazovanja dobro prilagoðena novim uvjetima. Samouèenje iz razlièitih izvora (od klasiènih tiskanih materijala do elektronièkih obrazovnih materijala dostupnih putem raèunalno-komunikacijske mre¾e), moguænost samotestiranja i samoprovjeravanja, kao i stalna moguænost komuniciranja (npr. putem mre¾e s nastavnicima ali i s drugim uèenicima ili pojedincima), oslobaðaju, unutar vremena predviðenog za klasiènu nastavu, vrijeme za najkvalitetnije dijelove uèenja, npr. za diskusije i analize konkretnih situacija i sluèajeva s nastavnikom, preispitivanja vlastitih iskustava i sl.

Obrazovanje kao pravo i obaveza svih

Permanentno obrazovanje treba postati ostvarivim pravom i ¾eljenom obavezom svih subjekata u informacijskom dru¹tvu. Dr¾ava treba skrbiti za obrazovni sustav, te omoguæiti obrazovanje svakom pojedinom graðaninu. Treba omoguæiti i sudjelovanje graðana treæe ¾ivotne dobi u obrazovnom procesu, a posebnu pa¾nju dr¾avna tijela trebaju posvetiti obrazovanju i prekvalifikaciji nezaposlenih. Izuzetno je va¾no da poslodavci planiraju, osiguravaju i omoguæavaju stalno obrazovanje svojih zaposlenika. Time se poveæava moguænost njihovog zapo¹ljavanja, èime se bitno umanjuje problem tehnolo¹kih vi¹kova i nezaposlenost opæenito.

Potrebno je posebno naglasiti da je uvoðenje informacijskih tehnologija u obrazovni proces u neposrednoj vezi s ostvarivanjem sveopæeg prava na kvalitetno permanentno obrazovanje. Od izuzetne je va¾nosti upravo zbog toga ¹to kvalitetno obrazovanje i kvalitetni obrazovni sadr¾aji postaju, u pojedinim svojim va¾nim dijelovima, dostupni neprekidno (24 sata dnevno 365 dana u godini) s bilo kojeg mjesta (radnog mjesta, od kuæe, iz knji¾nice ili druge javne ustanove) i bilo koje geografske lokacije (grada, sela, otoka, druge dr¾ave). Time pravo na kvalitetno obrazovanje postaje uistinu ostvarivo, a s obzirom na moguænost izbora naèina, vremena i mjesta, obveza njegovog konzumiranja postaje jednostavnija i lak¹e uklopiva u ¾ivot pojedinaca.

Kvaliteti obrazovanja, na koje graðani imaju pravo, sigurno æe doprinijeti stvaranje i razvoj tr¾i¹ta obrazovnih usluga. Osim ¹to je to tr¾i¹te jedno od potencijalno najznaèajnijih u financijskom smislu, njegov razvitak æe sigurno otvoriti brojna radna mjesta, kako visokostruènih, tako i mnogobrojna radna mjesta u podsustavima podr¹ke procesima obrazovanja.


Multidisciplinarnost znanja i obrazovanja

Jedna od, u novije vrijeme sve vi¹e nagla¹enih, osobina znanja, odnosno pojedinih njegovih èestica, je multidisciplinarnost. Bilo koja nova spoznaja ili upoznavanje s postojeæom, danas praktièno nisu moguæi bez sagledavanja te spoznaje iz vi¹e razlièitih podruèja znanja.

Navedena èinjenica samo je jedan od razloga zbog kojih i u procese obrazovanja treba uvesti multidisciplinarnost kao jedno od naèela izlaganja i prezentiranja znanja. Stavljanje svake èinjenice, informacije ili spoznaje u multidisciplinarni kontekst va¾an je preduvjet kasnije primjenjivosti i unapreðenja steèenih znanja.

Nagla¹ena multidisciplinarnost znanja neminovno dovodi do promjene obrazovnih programa u kojima ta multidisciplinarnost ne samo mora biti prisutna, nego postaje jednim od izvora kvalitete tih programa.

Uporaba informacijskih tehnologija u znanstvenom i struènom radu, ali i u obrazovanju, znaèajno olak¹ava i otvara nove moguænosti za meðusobno povezivanje èinjenica, informacija i spoznaja. Time se omoguæuje uspostavljanje multidisciplinarne mre¾e znanja, dostupne putem informacijske infrastrukture.


Informatièka pismenost

Nedvojbeno je da je danas poznavanje i sposobnost praktiène uporabe osnovnih alata i sustava iz podruèja informacijskih tehnologija, tj. informatièka pismenost postala dijelom opæe pismenosti svakog pojedinca. To znaèi da bez poznavanja osnovnih naèela i bez sposobnosti da koristi informacijsku tehnologiju pojedinac nije osposobljen za aktivno i punopravno sudjelovanje u procesima unutar svoje zajednice, odnosno unutar dru¹tva. U 21. stoljeæu nije moguæe tvrditi da je netko zavr¹io odreðen stupanj obrazovanja, bez obzira radi li se o osnovno¹kolskom obrazovanju ili sveuèili¹nom studiju, ukoliko nije stekao praktièna umijeæa i iskustva uporabe informacijskih tehnologija, i to na razini adekvatnoj stupnju obrazovanja.

Upravo zbog toga hrvatski obrazovni sustav treba, kroz jedan od prvih projekata, osposobiti da graðanima daje potrebne elemente informatièke pismenosti. Svaka generacija uèenika ili studenata koja zavr¹i svoje obrazovanje bez nu¾nog informatièkog opismenjivanja predstavlja ozbiljan dugoroèni problem za napredak i razvoj Hrvatske.

S obzirom na brzi razvoj informacijskih tehnologija, sadr¾aj pojma informatièke pismenosti podlo¾an je isto takvim brzim promjenama. U tom smislu obrazovni sustav, tj. sustav permanentnog obrazovanja treba graðanima osigurati i moguænost stalnog obnavljanja steèenih osnovnih znanja iz podruèja informacijskih tehnologija.

Osim opæe informatièke pismenosti velikom broju graðana biti æe potrebna dodatna znanja i vje¹tine, vezana uz uporabu specifiènih informacijskih tehnologija, najèe¹æe na njihovim radnim mjestima. Obvezu takvog specifiènog obrazovanja trebaju snositi isporuèitelji opreme i aplikacija.


Kori¹tenje informacijskih tehnologija u uèenju svih podruèja i disciplina

Informatièko opismenjivanje nije jedini razlog i naèin uporabe informacijske infrastrukture u obrazovnom procesu. Stvarnu korist i stvarni napredak obrazovni sustav ostvaruje ¹irokom primjenom informacijskih tehnologija u svim podruèjima i segmentima obrazovanja.

Primjena informacijskih tehnologija obrazovnom procesu daje nove kvalitete i otvara nove moguænosti. Meðu tim novim kvalitetama i moguænostima nalaze se i: Informacijske tehnologije omoguæavaju jednostavno povezivanje i paralelno prezentiranje sadr¾aja iz vi¹e informacijskih izvora, ¹to ne samo da omoguæava formalnu multidisciplinarnost izlaganja pojedinih podruèja znanja, nego ta izlaganja èini aktualnijim, raznolikijim, sadr¾ajnijim i samim time jednostavnijim i interesantnijim za usvajanje.

Zbog svega navedenog pred obrazovnim sustavom stoji zadaæa ¹to ¹ire i sveopæe primjene informacijskih tehnologija, kako bi obrazovanje bilo jo¹ kvalitetnije, aktualnije i potpunije.


Informacijske tehnologije i djeca

Va¾no je osigurati ¹to raniji kontakt pojedinaca s informacijskim tehnologijama, kako bi njihova uporaba postala prirodnim dijelom ¾ivota i rada, te kako bi se ¹to prije poèele koristiti prednosti koje uporaba informacijskih tehnologija donosi.

Pri tome treba posvetiti posebnu pa¾nju tome da ti prvi kontakti budu primjereni uzrastu, da se dogaðaju prema preporukama pedagoga i u suradnji, uz sudjelovanje i nadzor roditelja. Izuzetno je va¾no da prvi koraci u uporabi informacijskih tehnologija budu popraæeni pravim porukama i primjerima korisne i uèinkovite uporabe tehnologije.

Kao i kod uporabe drugih moænih alata, od samih poèetaka mladim korisnicima informacijskih tehnologija trebaju biti jasno sugerirana i obrazlo¾ena uzajamno prihvatljiva etièka naèela i ideje o tome da se alati i snaga koja proizlazi iz njihove uporabe trebaju koristiti za napredak i stvaranje novih vrijednosti, a nikako ne za destrukciju ili nano¹enje ¹tete drugima. Naglasak treba biti na osobnoj odgovornosti za informiranje i sebe samog i drugih, kao i na osobnoj odgovornosti za uporabu tehnologije i zajednièkih informacijskih resursa.


Hrvatski obrazovni sustav kao meðunarodni proizvod

Veliki broj kvalitetnih radnih mjesta u sustavu obrazovanja i u sustavima podr¹ke, velika anga¾irana proraèunska sredstva ali i znaèajan poslovni kapital i investicije poslovnih subjekata u obrazovanje dati æe obrazovanju status znaèajne, jedne od vodeæih gospodarskih grana. Pri tome se radi o gospodarskoj grani koja je u potpunosti okrenuta prema dobrobiti dru¹tva i pojedinaca, praktièki bez ikakvih negativnog utjecaja na dru¹tvo ili prirodni okoli¹.

Sve su to razlozi zbog kojih dr¾ava treba posebno pa¾ljivo planirati i osiguravati okru¾enje i potrebnu infrastrukturu za obrazovanje, otvarajuæi moguænosti za potreban rast i ¹irenje te po¾eljne gospodarske djelatnosti.

Obrazovanje u Hrvatskoj ili organizacija obrazovanja (npr. kroz uspostavu namjenskih obrazovnih centara) mogu i trebaju biti proizvodi, koji su osmi¹ljeni i kvalitetno uspostavljeni s ciljem ukljuèivanja u meðunarodno tr¾i¹te. Kvalitetni obrazovni sustav i prateæa infrastruktura i podr¹ka, u kombinaciji s drugim komparativnim prednostima Hrvatske, nedvojbeno æe obrazovanju u Hrvatskoj osigurati meðunarodnu prepoznatljivost i visoku tr¾i¹nu vrijednost.

Nove informacijske tehnologije omoguæavaju izradu potpuno zaokru¾enih i vrlo kvalitetnih, ali visokospecijaliziranih obrazovnih materijala. Autor takvih materijala mo¾e biti svaki graðanin. Veliki broj takvih materijala æe biti na teme ili iz podruèja koja se ne obraðuju u klasiènom obrazovnom sustavu. Ti materijali svejedno predstavljaju veliki gospodarski, pa i izvozni potencijal. Upravo zbog navedenog, obrazovni sustav treba omoguæiti jasnu kategorizaciju obrazovnih proizvoda i njihovo nesmetano nastajanje i ¹irenje.




Plan daljnjih aktivnosti

CARNet æe nastaviti rad na izradi Strategije izgradnje informacijskog dru¹tva u Hrvatskoj, jer takvu strategiju prepoznaje kao neposredno okru¾enje u kojem treba ostvarivati i svoju vlastitu strategiju i konkretne programe i projekte iz svoje djelatnosti.

Nastavak izrade Strategije izgradnje informacijskog dru¹tva u Hrvatskoj znaèi razradu prepoznatih strate¹kih programa na konkretne projekte i aktivnosti, od kojih neki veæ jesu ili æe biti ukljuèeni u planove rada CARNeta u narednom razdoblju. Va¾nim korakom u izradi strategije, ali i u njezinoj operacionalizaciji treba biti jasno odreðivanje prioriteta, kako bi se dinamika ostvarivanja strate¹kih programa, odnosno projekata i aktivnosti mogla usklaðivati s realno raspolo¾ivim resursima.

Javnim objavljivanjem ovoga dokumenta, CARNet poziva sve zainteresirane, a posebno ustanove i pojedince iz akademske zajednice, da svojim prijedlozima i komentarima, utemeljenim na dosada¹njem dugogodi¹njem iskustvu uporabe informacijske infrastrukture, doprinesu daljem radu na strategiji i njezinoj operacionalizaciji.




Autorski tim


Na izradi ovih Elemenata Strategije izgradnje informacijskog dru¹tva u Hrvatskoj, kao priloga za Strategiju razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u 21. stoljeæu" radio je tim CARNetovih struènjaka u sastavu:
Èlanovi tima nositelji su iskustava i znanja, koji su prikupljeni u CARNetu, tijekom osam godina primjene informacijskih tehnologija u svim podruèjima ljudskog djelovanja u cjelokupnom dru¹tvenom i zemljopisnom podruèju Republike Hrvatske. Osim iskustava rada u realnosti na¹e sredine, va¾na su i meðunarodna iskustva, steèena kroz sudjelovanje CARNeta na meðunarodnim projektima.

Copyright by CARNet,2000