Istraživanje potreba tržišta rada za digitalnim kompetencijama
U okviru projekta e-Sveučilišta, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET, u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom (HGK), provela je kvantitativno anketno istraživanje s ciljem stjecanja uvida u potrebe poduzeća u Republici Hrvatskoj za digitalnim kompetencijama zaposlenika. Istraživanje je provedeno na populaciji poduzeća registriranih u bazi HGK, a online upitnik bio je otvoren od 20. studenog 2024. godine do 5. siječnja 2025. Godine. Upitnik za potrebe istraživanja temeljen je na europskim okvirima digitalnih kompetencija (DigCompSat – A self-reflection tool for the European digitalframework for citizens (2020.) i Vuorikari et al. (2022.) DigComp 2.2 The digital Competence Framework for Citizens), a obuhvaćao je pet kategorija digitalnih kompetencija: informacijsku i medijsku pismenost, komunikaciju i suradnju, izradu digitalnog sadržaja, odgovornu uporabu digitalnih tehnologija i rješavanje problema. Dodatno, prikupljeni su podaci o općim karakteristikama ispitanika i poduzeća te o stavovima i iskustvima vezanima uz implementaciju umjetne inteligencije (UI). Uz kvantitativno anketno istraživanje, proveden je i kvalitativni dio istraživanja temeljen na strukturiranimintervjuima s osam predstavnika poduzeća iz različitih gospodarskih sektora. Cilj ovog dijela istraživanja bio je steći dublji i kontekstualiziraniji uvid u specifične potrebe, izazove i iskustva vezana uz razvoj iprimjenu digitalnih kompetencija u poslovnom okruženju, te dodatno provjeriti i produbiti nalaze dobivene analizom online upitnika.
Nalazi kvantitativnog istraživanja pokazuju da poduzeća iz svih sektora prepoznaju digitalne kompetencije kao nužan preduvjet za konkurentnost, učinkovitost i održivost poslovanja. Medijska i informacijska pismenost, komunikacija i suradnja, izrada digitalnog sadržaja, odgovorna uporaba digitalnih tehnologija i rješavanje problema procjenjuju se kao važne ili vrlo važne u većini djelatnosti. Ipak, postoji neujednačenost u razini kompetencija među zaposlenicima, a osobito među novim kadrovima, što ukazuje na potrebu za kontinuiranim ulaganjem u razvoj digitalnih kompetencija. Većina poduzeća ulaže u edukaciju zaposlenika, ali značajan dio smatra ta ulaganja nedostatnima. Posebno se ističe jaz između postojećih kompetencija i potreba tržišta rada u području naprednih digitalnih znanja i praktične primjene novih tehnologija, osobito UI.
Kvalitativna analiza intervjua dodatno produbljuje ove nalaze i ističe specifične izazove i razlike među sektorima. Iako većina zaposlenika posjeduje osnovne digitalne kompetencije, njihova napredna i strateška primjena, osobito u kontekstu UI, još je u ranoj fazi. Kompetencije su često rezultat samoučenja i individualnog interesa, dok sustavni i strukturirani programi edukacije, posebno oni vezani uz UI, rijetko postoje. Sektori poput IT-a i marketinga prednjače u korištenju naprednih digitalnih alata i UI tehnologija, dok su obrazovanje, javna uprava i zdravstvo još uvijek u fazi istraživanja i prilagodbe, s izraženom rezerviranošću prema sustavnoj implementaciji UI-a. Uspješna digitalna transformacija dodatno je otežana nedostatkom jasnih metodoloških smjernica, vremena za usavršavanje i odgovarajuće infrastrukture.
Oba dijela istraživanja ukazuju na to da je primjena UI u hrvatskim poduzećima još uvijek ograničena – tek manji dio organizacija koristi UI alate sustavno, dok većina tek započinje s eksperimentiranjem ili ne vidi neposrednu potrebu za promjenama. Spremnost na digitalnu i UI transformaciju varira među sektorima i pojedinim poduzećima; tehnološki orijentirani sektori brže napreduju, dok ostali trebaju dodatnu podršku kroz edukacije, ulaganja u infrastrukturu i razvoj jasnih smjernica.
Istraživanje također naglašava važnost prilagodbe obrazovnog sustava potrebama tržišta rada – preporučuje se veća fleksibilnost, individualizacija kurikula, jača suradnja s industrijom i ranije uključivanje tema kibernetičke sigurnosti i praktične primjene digitalnih alata. Digitalne kompetencije trebaju biti integrirani i neizostavni dio obrazovanja, a ne zaseban dodatak.
Sve u svemu, hrvatsko tržište rada suočava se s rastućim potrebama za digitalnim kompetencijama na svim razinama i u svim sektorima. Sustavno ulaganje u razvoj digitalnih vještina zaposlenika, jačanje infrastrukture i strateški pristup implementaciji novih tehnologija ključni su za uspješnu digitalnu transformaciju i dugoročnu konkurentnost hrvatskih poduzeća. Povezanost rezultata kvantitativnog i kvalitativnog dijela istraživanja jasno pokazuje da je razvoj digitalnih kompetencija prioritet koji zahtijeva zajednički angažman obrazovnog sustava, poslodavaca i samih zaposlenika, uz stalnu prilagodbu dinamičnim zahtjevima digitalnog doba.
